Nelogičnosti u religijama
Iman par stvari koje bi moga pitat vjernike, a koji mi nisu jasni. Ili bolje rečeno, preformuliraću post, umisto pitanja, izniću svoja razmišljanja glede nekih stvari vezano za religije. Npr, kakva je korist od molitve? Ako postoji Bog koji je pravedan i daje pravdu, zašto da ga moliš? Zar on sam ne zna za tebe? A ako ga tribaš molit da ti se on smiluje pa ti pomogne, kakav je to onda Bog, ja s takvin Bogon ne želin ni imat posla! I di je tu pravda na kraju krajeva? Ja znan po kršćanima i kršćanstvu, da su priče oko molitava uglavnom nebuloze. Tipa "ova molitva je dobra za ovo", "moljenje ovom svecu pomaže kod ovog problema" itd. Kao da je Bog neki direktor u firmi pa ako moliš nešto on će ti progledat kroz prste i slično.
S druge strane, recimo, sudnji dan. Kako mi je jednom jedna prijateljica koja je bila muslimanka, pa je postala ateista, objasnila, govori se da će sudnji dan bit kao vaga i vagaće ti se dobra i loša djela, a ako si bija u Muhamedovim podanicima, onima koji slijede njega, imaćeš prednost na vagi, jer on će kao prstom pogurat tvoju vagu da ti pomogne da prođeš na tom sudu. To je tek nebuloza. Znači ako si musliman, a imaš manje dobrih dijela nego neki npr Židov, Muhamed će te "pogurat", pa ćeš ti proć a taj Židov možda i neće. Imaš štelu kod Boga. I u islamu, što se smatra da samo oni što viruju u jednog Boga mogu ić u raj, šta je sa ljudima iz plemenskih zajednica koji nemaju nikakav doticaj sa modernom civilizacijom i koji uopće ne mogu doć do kontakta sa monoteističkim religijama?
S druge strane, u kršćanstvu, ako je Isus Božanska inkarnacija, sin Božji koji je i sam Bog, kako to da Bog ima samo iskustvo bivanja muškarcem, zar ne bi tribala postojat i neka žena pa da Bog ima i iskustvo kako je to bit žensko? I kako to da je Isus nas "spasija" konkretno? Kakve veze ima njegovo raspeće sa nama kao nama? I još kako je sve počelo, kakve logike ima priča o Adamu i Evi i kako je moguće da razumni ljudi još viruju u to? Da je Bog stvorija Evu od Adamovog rebra, te da je od njih dvoje nasta cili ljudski rod? Također, virovanje da je sve fakat kreirano od Boga, negiranje evolucije, kako je moguće da neko još tako razmišlja?
I pitanje je, zašto Bogu treba da ga mi "obožavamo"? Što ne bi neko moga bit i ateista, a ako je dobar čovik, uć u raj? Šta Bog ima od toga da ga mi štujemo? Također, mi nismo tražili da nas Bog stvori, on nas je stvorija svojon voljon. Zašto smo onda dužni molit ga il tako nešto, ako mu je problem što smo postali zli, to je i njegova krivica, jer nas je on stvorija. Zar nije logičnije da nas u tom slučaju uništi, nego npr da idemo na vječne muke u pakao. I kakva je logika u postojanju Sotone, kao bića koje je apsolutno zlo? Kako more postojat biće koje se ne može minjat, koje je 100% zlo? To je jednostavno potpuno nelogično. I to da će ljudi vječno u pakao, pa zar nismo popravljivi svi? I kako ćemo bit u raju, kao vječnom stanju sriće, a da se ne minjamo tu?
Ima još nelogičnosti koje su meni kod monoteističkih religija upadljive, ali ne pada mi sad sve na pamet. Da se razumimo i istočnjačke religije su po meni u dosta toga nelogične, mada naginjen recimo budizmu u svojim stavovima. Kod budizma mi nema smisla što se smatra da ljudi ne posjeduju nikakvu esenciju, u smislu kao dušu, i kad to spoznamo, i kad se prosvitlimo doživićemo nirvanu. Doćemo u stanje nirvane. E sad, postavlja se pitanje, šta će doživljavat to stanje nirvane? Ako mi nemamo nikakve suštine, onda kad se prosvitlimo jednostavno tribamo nestat. A ako doživljavamo nirvanu, onda imamo nekakvu dušu. Također, nema mi logike da se moš rodit ko čovik, pa nakon toga ko životinja. To mi je naprosto glupo, jer ne vidin kako se tako kompleksna svijest kao ljudska može tako suzit da postane životinjska.
Mada, kad sagledan, budizam mi opet puno više leži nego kršćanstvo il islam. Također, budizam mi je bolji jer nema "Božanske intervencije", niti "biznisa s Bogom", u smislu "ja ću se Bože popravit ako mi ti učiniš ovo il ono", Alan Wats je priča o tome, a mene jedan prijatelj često na to podsjeća kad molin sa svojima. Ja molitvu sa svojima doživljavan ko ritual povezivanja, a moja sestra to sve ozbiljno svaća, misli ako molimo tu i tu krunicu, da ćemo imat olakšice u odlasku u raj, od te i te molitve se lakše opraštaju grijesi i tako. Mada poštujen svakoga ko viruje u bilo koju vjeru, u jednu ruku su mi vjernici fini, ako su istinski vjernici i trude se bit dobri ljudi.
Neman ništa protiv virovanja i u šta, dok god osoba ima ispravan moralni kompas, mada u nekim stvarima religije potiču i na loše stvari, eto, homofobija na primjer. Stavovi katoličke crkve ili Islamske Zajednice su da je homoseksualna praksa grijeh. Postoji dosta toga lošeg na šta religije potiču, ali dobri ljudi iz vjere izvuku dobro. I takve ljude cijenim, vjernike koji se trude držat nauka svoje vjere i gradit se u bolje ljude na osnovu toga. Samo ne znan da li mogu privazić sve ono negativno što postoji u religijama. Da se razumimo, i ideologije razne, tipa marksizam, u kojem sebe pronalazin, su zloupotrebljivane za raznorazne zločine koji su se radili u ime tih ideologija. Tako da nisu samo religije odgovorne za zlo.
Budizam je od svih religija možda najmiroljubivija, jer se smatra da je ubijanje svih bića loše, ali opet se dešavaju situacije kao sada u Mianmaru, di budisti protjeruju etničke i vjerske manjine. I u povijesti su i budisti ratovali međusobno. Tako da, na kraju dođe se do toga da je moral do pojedinca. A na ove nelogičnosti u religijama ja ne vidin odgovora, zato i ne mogu pripadat nekoj religiji. Neki dan san se zapita neka pitanja o postojanju, i malo razmišlja, kad skontan, neman šta razmišljat, takve stvari se mogu spoznat tek kad čovik doživi neku vrstu spoznaje ili iskustva koje mu more dat odgovor. Eto, toliko, dosta me je za ovaj post. Pozdrav vam.
S druge strane, recimo, sudnji dan. Kako mi je jednom jedna prijateljica koja je bila muslimanka, pa je postala ateista, objasnila, govori se da će sudnji dan bit kao vaga i vagaće ti se dobra i loša djela, a ako si bija u Muhamedovim podanicima, onima koji slijede njega, imaćeš prednost na vagi, jer on će kao prstom pogurat tvoju vagu da ti pomogne da prođeš na tom sudu. To je tek nebuloza. Znači ako si musliman, a imaš manje dobrih dijela nego neki npr Židov, Muhamed će te "pogurat", pa ćeš ti proć a taj Židov možda i neće. Imaš štelu kod Boga. I u islamu, što se smatra da samo oni što viruju u jednog Boga mogu ić u raj, šta je sa ljudima iz plemenskih zajednica koji nemaju nikakav doticaj sa modernom civilizacijom i koji uopće ne mogu doć do kontakta sa monoteističkim religijama?
S druge strane, u kršćanstvu, ako je Isus Božanska inkarnacija, sin Božji koji je i sam Bog, kako to da Bog ima samo iskustvo bivanja muškarcem, zar ne bi tribala postojat i neka žena pa da Bog ima i iskustvo kako je to bit žensko? I kako to da je Isus nas "spasija" konkretno? Kakve veze ima njegovo raspeće sa nama kao nama? I još kako je sve počelo, kakve logike ima priča o Adamu i Evi i kako je moguće da razumni ljudi još viruju u to? Da je Bog stvorija Evu od Adamovog rebra, te da je od njih dvoje nasta cili ljudski rod? Također, virovanje da je sve fakat kreirano od Boga, negiranje evolucije, kako je moguće da neko još tako razmišlja?
I pitanje je, zašto Bogu treba da ga mi "obožavamo"? Što ne bi neko moga bit i ateista, a ako je dobar čovik, uć u raj? Šta Bog ima od toga da ga mi štujemo? Također, mi nismo tražili da nas Bog stvori, on nas je stvorija svojon voljon. Zašto smo onda dužni molit ga il tako nešto, ako mu je problem što smo postali zli, to je i njegova krivica, jer nas je on stvorija. Zar nije logičnije da nas u tom slučaju uništi, nego npr da idemo na vječne muke u pakao. I kakva je logika u postojanju Sotone, kao bića koje je apsolutno zlo? Kako more postojat biće koje se ne može minjat, koje je 100% zlo? To je jednostavno potpuno nelogično. I to da će ljudi vječno u pakao, pa zar nismo popravljivi svi? I kako ćemo bit u raju, kao vječnom stanju sriće, a da se ne minjamo tu?
Ima još nelogičnosti koje su meni kod monoteističkih religija upadljive, ali ne pada mi sad sve na pamet. Da se razumimo i istočnjačke religije su po meni u dosta toga nelogične, mada naginjen recimo budizmu u svojim stavovima. Kod budizma mi nema smisla što se smatra da ljudi ne posjeduju nikakvu esenciju, u smislu kao dušu, i kad to spoznamo, i kad se prosvitlimo doživićemo nirvanu. Doćemo u stanje nirvane. E sad, postavlja se pitanje, šta će doživljavat to stanje nirvane? Ako mi nemamo nikakve suštine, onda kad se prosvitlimo jednostavno tribamo nestat. A ako doživljavamo nirvanu, onda imamo nekakvu dušu. Također, nema mi logike da se moš rodit ko čovik, pa nakon toga ko životinja. To mi je naprosto glupo, jer ne vidin kako se tako kompleksna svijest kao ljudska može tako suzit da postane životinjska.
Mada, kad sagledan, budizam mi opet puno više leži nego kršćanstvo il islam. Također, budizam mi je bolji jer nema "Božanske intervencije", niti "biznisa s Bogom", u smislu "ja ću se Bože popravit ako mi ti učiniš ovo il ono", Alan Wats je priča o tome, a mene jedan prijatelj često na to podsjeća kad molin sa svojima. Ja molitvu sa svojima doživljavan ko ritual povezivanja, a moja sestra to sve ozbiljno svaća, misli ako molimo tu i tu krunicu, da ćemo imat olakšice u odlasku u raj, od te i te molitve se lakše opraštaju grijesi i tako. Mada poštujen svakoga ko viruje u bilo koju vjeru, u jednu ruku su mi vjernici fini, ako su istinski vjernici i trude se bit dobri ljudi.
Neman ništa protiv virovanja i u šta, dok god osoba ima ispravan moralni kompas, mada u nekim stvarima religije potiču i na loše stvari, eto, homofobija na primjer. Stavovi katoličke crkve ili Islamske Zajednice su da je homoseksualna praksa grijeh. Postoji dosta toga lošeg na šta religije potiču, ali dobri ljudi iz vjere izvuku dobro. I takve ljude cijenim, vjernike koji se trude držat nauka svoje vjere i gradit se u bolje ljude na osnovu toga. Samo ne znan da li mogu privazić sve ono negativno što postoji u religijama. Da se razumimo, i ideologije razne, tipa marksizam, u kojem sebe pronalazin, su zloupotrebljivane za raznorazne zločine koji su se radili u ime tih ideologija. Tako da nisu samo religije odgovorne za zlo.
Budizam je od svih religija možda najmiroljubivija, jer se smatra da je ubijanje svih bića loše, ali opet se dešavaju situacije kao sada u Mianmaru, di budisti protjeruju etničke i vjerske manjine. I u povijesti su i budisti ratovali međusobno. Tako da, na kraju dođe se do toga da je moral do pojedinca. A na ove nelogičnosti u religijama ja ne vidin odgovora, zato i ne mogu pripadat nekoj religiji. Neki dan san se zapita neka pitanja o postojanju, i malo razmišlja, kad skontan, neman šta razmišljat, takve stvari se mogu spoznat tek kad čovik doživi neku vrstu spoznaje ili iskustva koje mu more dat odgovor. Eto, toliko, dosta me je za ovaj post. Pozdrav vam.
2 Komentari |
0 Trekbekovi
