Mi
Ljudska vrsta i ljudski potencijal su zanimljiva stvar za proučavat. Nije bilo davno da smo živili potpuno u skladu s prirodom, prije nekih 600-700 godina je sve bilo praktički prirodno. Međutim, triba uzet u obzir da smo se mi, ljudi, razvili od životinja i da je naša ljudska psiha izgrađena na temelju životinjske. Također, dosta vremena smo živili u plemenima, bez razvijene civilizacije. Vezu s tom našom dubljom prirodom i prošlošću su simboli koje imamo. Iako smo u racionalnom smislu "pokorili svit" i dalje imamo fascinaciju simbolike životinjama npr. Jedan od primjera je astrologija, ali i u politici, na zastavama držva su životinje koje simboliziraju moć, poput lava, orla i slično. Jung opisuje arhetipove, kao snažne simbole naše nesvjessne prirode, kolektivno nesvjesnog. Ti simbooli su naša veza sa našom dubljom prirodom, vlastitom, pa i općeljudskom, pa možda i svemirskom/božanskom. Ljudska vrsta se je polako osviještavala i stasavala u civilizaciju. Jedno vrime smo bili biljojedi, i bojali smo se jačih mesojeda. Sasvim logično, štovali smo božanstva s njihovim likovima, i također pridavali božanstvima moć upravljanja nad prirodnim silama, jer smo se i njih plašili i bile su nam neshvatljive. Međutim, ja ne mislim da je u razvoj vjerovanja faktor bija jedino strah, nego i znatiželja. Istinska fascinacija sviton u kojem živimo je, ja virujen, bila motivacija čovika koji je napravija prvi špiljski crtež. Jer je on u tom trenutku osvijestija određeni fenomen i fasciniran svojim otkrićem je nacrta to što je osvijestija, pa makar to bila neka obična životinja.
Kroz povijest smo se polako razvijali i osvještavali, ali u zadnjih 200-300 godina smo se razvili brzinom koja je van presedana. Odjednom smo se uvalili u probleme koji prije jednostavno nisu postojali. Fenomen smeća, nuklearno oružje i mogućnost nestanka ljudske vrste, kontrola ljudi u mjeri koja je prije bila nezamisliva. Veoma brzo smo se razvili tehnološki, a tu brzinu nije upratila brzina razvoja naše svijesti. Razvili smo tehnologiju koja nam može omogućit da rješimo sve ključne zemaljske probleme. Samo sa hranom koju bacimo, možemo riješit problem gladi u svitu. Sa priraspodjelon možemo pomoć nerazvijenim područjima svita da se razviju. Ali ipak, mi ko ljudi nismo još dorasli tome. Kad nas se gleda, dakle ovdje mislin na sve ljude, i moćnike i obične ljude, poprilično smo primitivni. Ovakvi kakvi jesmo, biće dobro ako ne uništimo planet u nepovrat. Zato mislin da je važno radit na ossvještavanju ljudi, i običnih ljudi, ne samo mijenjanje sistema. Kad se ljudi prominu, sistem će se prominit sam od sebe. No sad imamo nove izazove. Idemo prema nekoj vrsti svjetskih mega-država, stvaraju se veliki politički savezi, tržišta se ujedinjuju... Moguće da će se u budućnosti nać na stolu i neka opcija svitske vlade. Samo, pitanje je oće li bit despotska il demokratska. Obično za probleme krivimo političare, ali u ovom slučaju krivi smo svi, cilo čovječanstvo. Prosječan siromašni čovik nije ništa bolji od prosječnog bogatog, samo što jednostavno ovaj siromašni nije u poziciji da uništava okoliš i nekoga izrabljuje.
Elem, kako se tehnologija razvija suludom brzinom, mislin da svi moramo malo povuć kočnicu kao društvo i sabrat se da vidimo šta su nam prioriteti.
