Sjene iz djevočicinih snova

20 Nov, 2020

Psihosomatika

— Autor nepocesljan @ 15:36
Potisnute emocije i konflitki se, u situacijama kada ih zablokiramo i ne damo im da se ispolje, mogu se izrazit i kao fizička bolest. Zna se već za želudac, da je poprilično problema s njim na psihosomatskoj bazi. Međutim, ja bi reka da ovo more bit slučaj kod puno poremećaja i bolesti. Ja npr, iman nistagmus, za one koji ne znaju to je jedan vrlo ozbiljan i neizlječiv neurološki poremećaj. Ne može ga se, po službenoj medicini ni izliječit, a ni previše suzbit simptome. Moji simptomi su bili užasni, smetala mi svjetla, baš ekstremno, nisan moga normalno gledat išta, glava mi se nekontrolisano klimala, oči se micale nekontrolisano, mantalo mi se od zvukova... Ugl simptomi su bili užasni. Al ja san odlučija da, ako neko dobije neizlječive bolesti i medicinski neobjašnjivo ih izliječi, da to moran moć i ja. I tako san poša na putovanje, koje me je vodilo u razne dijelove mene i doša san u kontakt sa emocijama koje mi u biti izazivaju nistagmus. Dopustija san in da se izraze, i samim time, praktički čudesno, simptomi nistagmusa su mi se smanjili za nekih 70%. I sada, točno vidin kad zablokiran neku emociju, jave mi se simptomi nistagmusa, u vidu klimanja očiju i slično. Eto, to je moja priča, a radi se o poremećaju u kojem ti uglavnom nema pomoći, barem po službenoj medicini. Ja mislin da je takva priča kod jako puno fizičkih poremećaja, da su u suštini, psihosomatske, samo što ljudi nisu svjesni toga. Također, moran napomenit da san zahvalan što san dobija nistagmus, jer mi je pomoga da se transformiran u bolju osobu. Naše bolesti koje dobijemo, možemo gledat kao poziv na buđenje, a i kao na alat za ličnu transformaciju.

Komentari


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me