Sjene iz djevočicinih snova

13 Okt, 2020

Vjera

— Autor nepocesljan @ 18:54

Zanimljivo, kako je različitim ljudima različita percepcija glede duhovnosti. Ja san rođen u kršćanskoj familiji i odgajan san kršćanski. Nikad nisan volija ić u crkvu, moji su me natravali, skidali deke s mene da se ustanem i oden na misu. Crkva mi je generalno uvik bila smor. S druge strane, priko priča svojih, znam da postoji jedan klinac u selu koji će ić u fratre i pun elana obavlja sve šta triba u crkvi. Meni jednostavno kršćanstvo nema logike. Nema ni islam. Za mene priča o Adamu i Evi ne može bit ništa više od običnog mita. Mita poput onih grčkih mitova. Što ne znači da se iz tog mita ne može ništa naučit. Jasno da može, al to je i dalje mit. To da je Lucifer zaratija u nebu mi je budalaština, znači kod Boga postoji ratovanje kao kod nas vamo, a to je navodno neki bolji svit... Dalje, Lucifer, Šejtan, je apsolutno zlo, to mi je opet nepojmljivo. Da može postojat biće koje je apsolutno zlo i koje je nepromjenjivo. Ako Lucifer postoji sigurno je davno naučija da od zla nema ništa, i vratija je se na pravi put. Prirodno naginjem istočnjačkoj duhovnosti, mislin da je puno mudrija nego ova zapadnjačka. S druge strane, mojoj sestri npr kršćanstvo potpuno odgovara. Ona sve to viruje šta pričaju i šta crkva kaže, niti to preispituje ni išta. S druge strane, neki ljudi se zapitaju, pa kršćani postanu muslimani, muslimani kršćani, ateisti vjernici, vjernici ateisti itd. Ne kažen ni da se moje vjerovanje neće minjat. Ali ja ne mogu virovat neke stvari koje su potpuno bez logike. Tipa da molitva pomaže. Da postoji Bog koji ti čudesno može prominit nešto u tebi. Tipa sad ova moja psihička sranja, da mene Bog čudesno izliči. Onda mene ustvari i nema, ako Bog more mijenjat moju psihu. Onda san ja isto ko kompjuterski program, Bog me reprogramira i gotovo. Ajd kad neko osjeti ljubav, pa nek bude i Božiju ljubav, pa se izliči. To razumin. Al to da tipa neke časne što žive zatvoreno i mole za ovaj svit, mislin da jedinu korist od toga imaju one. Svitu je svejedno. Bogu je svejedno. Ako postoji nešto što možemo nazvat Bogom. Ja se povremeno tom nečemu, što virujen da postoji, obraćam kao Bogu, ok mi je to. Ali to za mene nije Bog iz monoteističkih religija. A s druge strane, neke stvari znan. Znan da je ljubav u suštini svega. A sad, koliko mi ljudi ko ljudi moremo znat, ne znan. Ja iman prijatelje koji naginju virovanju koje liči na moje. S tim da su tu prisutne individualne varijacije, ali što se virovanja tiče na istom smo tragu. Postojimo i ima nas, samo nas je malo. Nas koji nismo ni ateisti, ni vjernici, nego duhovnjaci na slobodan način.


Komentari


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me