Ne znam
Otpusti me iz lađe
Dok mi držiš ruku
nemoj me spašavat
Jer ja tonem u dubine
u kojima moje oči imaju vid
za razlikovat mulj u mutnom
moje oči su navikle na to
U podzemlju se kriju razni likovi
Posejdon se igra praveći male pješčane dvorce
Ponekad dobaci koju šalu
i nastavi dalje se igrati smiješeći
A mi, mračni, tonemo, kao da dno nije dovoljno
tonemo i dublje, dublje prema vrućem vrelu zemlje
gdje slijepi duhovi vreline lete nadsvođenim nebom
anđeli i demoni se ljuto kolju
ali na kraju opet
se skupa smiju,
sjednu i zbijaju šale
bez imalo obaziranja na nas
Stranci smo u tom svijetu,
stranci smo drveću i pticama
stranci smo u tuđim pjesmama i pričama
stranci smo vjetru što nas miluje po obrazu
jedini prijatelj kojeg imamo je nebo
koje je pružilo ruke
i mi ga ddržimo za ruku dok hodamo
cilj svakog djeteta je sloboda
cilj svakog odraslog je da je opet dijete
O nebo
O nebo!
Što nas rađaš da se vrtimo pustpoljinama i
gazimo si učahurena tijela
zapeli u liminalnoj fazi razvoja
iz gusjenice u leptira
Što nas rađaš da si krademo lica
i halapljivo se otimamo oko nečijeg osmjeha
što nas rađaš nikada site
site
ove igre koja
uvijek na kraju pobjeđuje
samu sebe
Dok mudrac pravi lutke za igru
da ih da sebi kad bude dijete
https://www.youtube.com/watch?v=XlvWFD5UbE8
